Postovi

Emile Zola- Germinal

Germinal Uvodna napomena: U knjizi se nigdje ne spominje ime Maheuove žene, ali zato što mi se nije dalo svaki put pisati Maheuova žena ja sam ju nazvala Ana jer se nijedan lik tako ne zove. Probala sam "kratak" sadržaj napisati što detaljnije jer znam da se većini neće dati čitati ova pomalo zamorna knjiga pa da se barem na satu čini da ste ju pročitali. Trenutno je napisan sažetak prvog i pola drugog "poglavlja". Čovjek ide iz Marchiennesa u Motsou. Ide preko polja šećerne trske kroz tamu. 2 kolimetra prije Montsoua primjeti vratre. Kada je došao tamo vidio je ovakav prizor: "Bila je to silna masa, gomiletina zgrâdâ, iz koje se diže sjena tvorničkoga dimnjaka; rijetka svjetlašca padaju iz kaljavih prozora, pet šest mutnih svjetiljaka visi izvana na gredama, a pocrnjelo drvo tih greda riše kao neku nejasnu sliku golemih čudovišta; iz te fantastične prikaze, prekrivene noću i dimom, samo se jedan glas ori, teški i dugi dah parne struje, koje ne vidiš. Č

Crni mačak

Moj savjet je da pripovijetku pročitate, jer ima cca 10 stranica :) Pripovjedač će sutra umrijeti pa želi rasteretiti dušu tako što će ispričati svoju priču. Od djetinjstva je bio poznat po poslušnoj i milosrdnoj naravi, a naročito je volio životinje s kojima je provodio najviše vremena. Oženio se jako rano s ženom koja je voljela životinje kao i on. Zajedno su držali ptice, zlatne ribice, psa, kuniće, malog majmuna i jednog mačka. Mačak je bio sasvim crn i iznimno pametan. Mačkovo ime je bilo Pluton bio je pripovjedačev najdraži ljubimac i jedino ga je on hranio, a mačak ga je pratio u stopu. To je trajalo nekoliko godina dok se pripovjedač nije odao piću i zbog toga se promijenio. Postao je nasilan prema ženi i životinjama. Samo je Pluton ostao pošteđen njegova nasilja. Kada je Pluton ostario postao je čangrizav pa je i on osjetio pripovjedačev gnjev. Jedne noći pripovjedač se vratio pijan doma i Pluton ga je ugrizao pa mu je ovaj džepnim nožićem iskopao oko. U jutro mu je bil

Milan Begović- Bez trećeg

Likovi: Marko Barić Giga- Markova žena Radnja se odvija u Zagrebu krajem veljače 1926., u jednoj jedinoj noći u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice u Kuševićevoj ulici na Gornjem gradu. Prvi čin Večer je, nešto iza devet sati, salon Gige Barićeve osvjetljen je samo svijetlom uličnog fenjera. Kiša udara o prozor i atmosfera je teška, sumorna, puna  gnjiloće i jugovine. Najednom se čuje zvono na vratima. Sluškinja (Franciska) otvara prozor i muški glas (Marko Barić)  pita je li gospođa Barićeva kod kuće. Sluškinja odgovara da nije, ali da svaki tren treba doći. Nakon manje prepirke sluškinja pušta muškarca u kuću da čeka Gigu. Marko ulazi u predsoblje sa svoja dva kofera, malo ga razgleda, a zatim se baca u prvu fotelju. Dosadno mu je pa izvadi svoju ciharmoniku pa zasvira neku poznatu rusku pjesmu. Uto zazvoni telefon. Marko se javi i razgovara s profesorom Simeonijem koji želi znati gdje je Giga. Dok tražio papir da zapiše broj profesora Simeonija, Marko nabasa na pismo

Nora (Lutkina kuća)

Henrik Ibsen: Nora Likovi: Torvald Helmer- odvjetnik Nora- odvjetnikova žena Gospođa Linde Dr. Rank Krogstad Troje Helmerove djece Ana-Marija – dadilja Služavka Nosač Prvi čin:   Nora ulazi u sobu s mnoštvom paketa. Za njom ulazi nosač koji nosi božićno drvce. Nora provjerava da li je njen muž kod kuće. On izlazi iz svoje sobe. Prigovara Nori jer je puno potrošila, a ona mu odgovara da si mogu priuštiti malo luksuza jer on dobiva veću plaću. (Veću plaću dobiva, jer je postao direktor banke) On joj govori da veću plaću prima tek od Nove godine i da do tada ne smije praviti dugove niti posuđivati novce. Nora mu pokazuje što je kupila. Kupila je novo odijelo i sablju za Ivara, za Boba je kupila konja i trubu, a lutku i kolijevku za Emmy. Kupila je rupčiće i sukno za služavke. Za sve je kupila ponešto, ali za sebe nije uzela ništa pa moli muža da joj da novce da si ona poslije nešto kupi. Norin muž je škrt i ne želi joj dati novce jer bi ih ona potrošila na nešto

Dundo Maroje

Marin Držić: Dundo Maroje NEGROMANTOV PRPLOG: Dugi Nos, negromant, se obraća vlastelinima i pučanima. Govori kako je lutao svijetom, ali ga je sreća dovela u čestit grad (Dubrovnik). Dubrovčani su uživali u njegovoj predstavi, ali i u tome što je zaustavio zle jezike. PRVI ČIN; PRVI PRIZOR: Maroje se žali, jer mora u svojoj starosti mora ići za sinom koje je razbojnike, odmetnik. Maroje mu je dao 5000 dukata. Za svoj čin kaže da je to isto kao da je dao vuku da mu čuva ovce. Njegov sluga Bokčilo žali se gospodaru kako ga nije nahranio. Maroje od njega traži da ne bude dosadan i govori mu da se ruga sa gospodarom, također ga naziva pijanicom. Maroje je dao Bokčilu nove da popije vina, ali Bokčilo nije imao za čime piti. Maroje se ponovno jada zbog dukata. Bokčilo mu odgovara kako je njegov sin potrošio svoje novce i pita ga što će mu toliki dukati kada ih nikada ne troši, a dukati su za iće i piće. U njihovo se prepiranje umiješa Tripčeta koji na talijanskom pita Bokčila što